Smisao učenja i vežbanja ki aikidoa

Sa prestankom građanskih ratova u Japanu, i ukidanjem kaste samiraja, od strane Cara, prestaje i potreba za borilačkim veštinama onakvim kakve su do tada bile. Njihova karakteristika je bila upotrebna vrednost tehnika na bojnom polju što znači bile su oštre, agresivne sa opasnim i smrtonosnim tehnikama. Da bi borilačke veštine opstale, zbog svojih pozitivnih strana, morale su da se transformišu, tj. morale su da promene svoj cilj i osnovnu ideju učenja. Cilj nekadašnjih borilačkih veština bio je da se što brže, efikasnije pobedi protivnik, pri tom ne vodeći računa o posledicama, što je u neku ruku razumljivo za ratne uslove. Borilačke veštine danas, imaju za cilj produbljivanje duhovnih vrednosti čoveka kroz telesno vežbanje tehnika, koje su pretrpele neke promene. To znači da bi svaka borilačka veština trebala da se bavi i razvojem uma i razvojem tela podjednako.

Promenili su se nazivi nekih borilačkih veština. Tako je od AIKIJUCU-a postao AIKIDO. Reč JUCU znači veština u borbenim smislu. DO je put ili način postizanja određenog cilja. Cilj u AIKIDO-u je postizanje harmonije (AI) sa samim sobom i sa svojim okruženjem tj. sa celim Univerzumom. Ova harmonija koja se manifestuje smirenošću i relaksiranošću, postiže se poštovanjem principa ujedinjenja uma i tela, tj. pozitivnim usmerenjem naše unutrašnje energije (KI) koju budimo i razvijamo kroz treninge aikidoa. Miran um, takođe, dovodi do prirodnog širenja (ekstenziranja, usmerenja) KI-ja.

Prirodno stanje čovekovog uma i tela je smirenost i opuštenost. Većina ljudi je često pod stresom, u grču i kod mnogih je prisutna stalna tenzija što je posledica "savremenog" načina života. Ljudi su prihvatili takvo stanje kao normalno i svakodnevno i da oni tu ništa ne mogu. Obično smatraju da je nemoguće biti opušten u ovakvom Svetu. To je pogrešno mišljenje i proizašlo je usled nedostatka želje da se postigne sklad između uma i tela. Usled stalne napetosti, nervoze, stresa i nelagodnih situacija dolazi do psihičkih oboljenja, mlitavosti tela, hroničnog premora i raznih hroničnih oboljenja. Sve ovo dovodi do smanjenog protoka KI-ja kroz naše telo. Naš um, naše telo i naša energija su u neraskidivoj vezi jer su izvorno bili jedno. Ova harmonija je poremećena kada smo pod stresom, kada smo nervozni ili depresivni. Tada otvaramo vrata mnogim oboljenjima.

Sistemom vežbi i tehnika KI AIKIDO-a, vraćamo se prirodnom stanju uma i tela. Postići opuštenost tela i smirenost uma osnovni su ciljevi KI AIKIDO-a. Iz takvog stanja, postižu se bolji rezultati na svim poljima čovekove delatnosti. Poštovanjem osnovnih principa postizanja sklada uma i tela, možemo biti opušteni gotovo u svakoj situaciji. Normalno je da se ovakva sposobnost ne stiče preko noći, i da je potrebno uporno višegodišnje učenje KI AIKIDO-a. Ono što je najvažnije u vežbanju je verovanje i razumevanje principa KI AIKIDO-a.

Vežbe služe da pripreme um i telo za rad na treningu, a imaju značaj i za poboljšanje opšteg zdravlja čoveka. One nam pomažu i da "osvežimo" pojedine delove tela koji nisu u nekoj boljoj formi. Osim toga, vežbe koje se izvode na početku treninga, koriste se u tehnikama aikidoa. Vežbe se uvek rade u istom ritmu, koji je prirodan a pokreti nisu usiljeni jer je telo relaksirano.
Osnovno je pravilo da um pokreće telo, i da je uvek pre nekog posla potrebno smiriti um tj. našu svest. Testiranje tela ima za cilj da proveri stanje uma. Telo je odraz svesti. Ako je um uznemiren i naše telo je slabo. Ako je um smiren telo će biti znatno jače i to je prava snaga tela koja proizilazi iz snage uma. Cilj testiranja nije da pošto-poto pomerimo partnera, već da pokušamo da uznemirimo njegov um, a za to je dovoljno lagano guranje, vučenje, podizanje i sl. Ako partnerovo telo ostane stabilno, onda je on prirodno opušten i njegov um je smiren, što je i cilj vežbanja KI AIKIDO-a. U aikidou se primenjuju tehnike disanja i meditacije koje pomažu u postizanju smirenosti i opuštenosti.


Tehnike KI AIKIDO-a, osim što mogu poslužiti u samoodbrani, ako se dobro uvežbaju, mogu nam pokazati i naše stanje uma. Ako smo napeti tehnike ćemo izvoditi kruto, oštro, sa sudaranjem, bolnim polugama, primenom snage itd. Onda kada smo opušteni i smireni tehnike izvodimo meko, u skladu sa kretanjem partnera i bez upotrebe fizičke snage. Način izvođenja tehnike nam ukazuje na karakter vežbača. Ako neko izvodi tehnike oštro, bez kontrole i sa ciljem da povredi partnera to ukazuje na njegovu nasilničku i agresivnu prirodu što je mana čoveka. Međutim, ako vežbač izvodi tehnike meko i sa puno kontrole, onda je on miroljubiv a to je vrlina.

Postoje situacije kada čovek reaguje panično, agresivno ili se prekomerno uznemiri. Tada su i posledice nepredvidive. Malo je ljudi koji mogu da u svakoj situaciji ostanu smireni. Naš cilj je da broj tih situacija svedemo na minimum, a i ako dođe do takve situacije da odreagujemo što bolje. Čak i ako ne odreagujemo na najbolji način, uspeh je da se što pre umirimo i vratimo u normalno stanje. Najbolji način da se postigne razumevanje ovog učenja je sticanjem iskustva kroz vežbanje KI AIKIDO-a.

Četiri principa koja nam pomažu da postignemo sklad između uma i tela su:
1. Umiriti um u tački seika no iten
2. Držati telo u relaksiranom sranju
3. Biti svestan težine tela sa donje strane
4. Širiti KI (ekstenzirati, usmeriti)

Umiriti um znači da svoju pažnju usmerimo na tačku koja se nalazi u zoni ispod pupka na oko10 cm, a to je mesto koje se ne pomera pri disanju. Kada mirujemo ta tačka pulsira, a kada se krećemo ona menja položaj. Ovo, u žargonu, zovemo "držanje" tačke.

Relaksirano stanje tela nije ni mlitavo ni kruto stanje tela. U ova dva slučaja to je mrtva relaksiranost. Živa relaksiranost je stanje tela između ova dva stanja. To je više osećaj kada smo svesni da je naše telo snažno iako je opušteno.

Težina svakog dela tela je sa donje strane u najnižoj tačci. To je normalno zbog delovanja sile zemljine teže. Ako um "smestimo" u tu tačku onda održavamo težinu sa donje strane.

KI se širi u svim pravcima iz centra tela (seika no iten) u svim pravcima, slično kao svetlost upaljene sijalice. Mi svesno možemo, pomoću mašte, da usmerimo KI u nekom pravcu jače ako je to potrebno u testu, tehnikama ili kad nešto radimo.

Ako se držimo jednog od principa, možemo mnogo lakše da držimo testove, izvodimo tehnike ili radimo vežbe.

Osnivač KI AIKIDO-a je Koichi Tohei.Ovaj stil aikodoa (shin-shin toitsu aikido) osnovan je 1974 godine. Kod nas je odomaćen naziv KI AIKIDO, a Shin-shin toitsu aikido u prevodu znači aikido sa ujedinjenim umom i telom.

Pet principa KI AIKIDO-a su:
1. Širiti KI
2. Spoznaj um svog partnera
3. Poštuj um svog partnera
4. Stavi se na mesto svog partnera
5. Budi siguran u sebe

U KI AIKIDO-u postoje bazične vežbe i tehnike, čije poznavanje je neophodno za dalje napredovanje.
- vežbe disanja u raznim pozicijama (seiza, agura, stojeći...)
- vežbe za postizanje sklada uma i tela i poboljšanje zdravlja ( I, II, III grupa vežbi)
- kretanja ( tenkai, tenkan, irimi tenkan, cugi ashi, ajumi ashi...)
- padovi ( napred, nazad, u stranu, ukršteni, ljuljaška, kata pad...)
- testovi uma i tela u raznim pozicijama i u kretanju
- vrste napada ( hvatovi, udarci, gušenja i kombinovani napadi)
- tehnike samoodbrane
- poluge ( ikkyo, nikyo, sankyo, yonkyo i gokyo)
- bacanja ( koteoroshi, shiho nage, kokyu nage, kaiten nage, zempo nage...)

U KI AIKIDO-u se poseban akcenat stavlja na pravilno izvođenje i razumevanje osnovnih vežbi, jer bez toga teško je raditi tehnike i neke složenije vežbe ( meditacija). Vežbe koje se rade, obično na početku časa aikidoa, imaju ulogu da pripreme um i telo za vežbanje, što je važno za skladno izvođenje tehnika. Prilikom izvođenja svake vežbe, testa ili tehnike potrebna je puna pažnja i koncentracija kako bi um i telo bili u harmoniji i kako bi to što radimo imalo smisla. U suprotnom, vežbanje je uzaludno i može da traje godinama bez većeg uspeha i dubljeg razumevanja učenja. Nije dovoljno zadržati smirenost, usmerenje i harmoniju samo na času aikidoa. To je samo jedan deo dana i života. Sve ovo potebno je preneti na svakodnevan život (posao, škola, porodica..). Ukoliko u tome ne uspevamo potrebno je da produbimo razumevanje aikidoa, da više vežbamo i sa jačim usmerenjem i da češće radimo vežbe disanja i meditecije (pri meditaciji pokušavamo da spoznamo svoju unutrašnjost). Aikidoom se možemo baviti i rekreativno ali su efekti znatno slabiji. Samo redovnim i pravilnim vežbanjem postižemo željene efekte. Takođe je veoma važno biti odgovoran na času ( treningu). To podrazumeva dolazak na vreme, početi vežbanje kad čas počne, pratiti instrukcije učitelja ( trenera), ne odsustvovati bez nekog opravdanog razloga itd. Svaki propušteni trening je propušteni deo učenja. Bazične tehnike i vežbe se ponavljaju s vremena na vreme jer su osnova učenja. Sve što radimo na času aikidoa treba da bude u skladu sa prirodnim pokretima i položajima tela.

Uloga učitelja na času aikidoa je da daje instrukcije učenicima, koriguje greške ali i da ukaže na loše navike iz svakodnevnog života jer su one odraz nerazumevanja učenja.. Učitelj mora da dozvoli učenicima da se i sami razvijaju trudeći se da neke odgovore i rešenja sami pronađu. Niko ne može da nas nauči aikidou i skladu uma i tela ako to sami ne postignemo svojim radom ali pre svega svojom odlukom da to želimo. Učitelj je koordinator između učenja i nas. Normalno je da ni učitelji nisu savršeni pa treba odvojiti učenje od učitelja
Onda kada se postigne jedan napredniji nivo učenja, napredovanje i razumevanje postaje lakše i brže jer um i telo već poznaju principe po kojima funkcionišu vežbe i tehnike. Zato su počeci teški, nekad je dosadno i ima se utisak da se stalno ponavljaju iste stvari i da se ništa novo ne uvežbava. Veoma je važno da smo istrajni u tom periodu i da uspešno savladamo "azbuku" aikidoa.

Postavite sebi visoke zahteve i bavite se učenjem teških stvari, jer ono što je lako većina ljudi može da uradi, a kvalitet toga nije na nekom nivou. KI AIKIDO je borilačka veština koja se uči celog života i teško je shvatiti i naučiti na brzinu principe, vežbe, tehnike i sve ostalo što čini ovu veštinu jedinstvenom. Najbolje definicije aikidoa su da je to UMEĆE MIRA ili PUT LJUBAVI.